Razvijeni svijet suočen je danas sa dva megatrenda- neviđenom brzinom rasta novih tehnologija i starenjem. I dok od prvoga očekujemo rješenje svih naših problema s drugim još uvijek ne znamo što nam nosi. Prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, ukupna svjetska populacija starijih osoba podvostručit će se do 2020. godine i prijeći brojku od jedne milijarde. Do 2050. jedna trećina svjetskog stanovništva bit će starija od 65 godina. Što to znači i kakve bi to moglo imati posljedice na globalnom i lokalnom planu? Znači li to dva puta više starijih i dva puta manje sredstava za njihovu zaštitu? Ovi megatrendovi će, najvjerojatnije, imati za posljedicu ponajprije promjenu društvene organizacije i društvenog razmišljanja a zatim i fundamentalno preoblikovanje načina na koji organizacije rade. Od industrije se očekuje da zadovolji potrebe nove klijentele, prilagođavajući im proizvode, usluge i radne procese. Svi se nadaju da će se te potrebe moći zadovoljiti korištenjem tehnoloških inovacija.
Danas je svima jasno da je koncept institucionalne brige za starije i nemoćne neodrživ. S jedne strane društvo jednostavno nema dovoljno sredstava, a ubuduće će ih, kako vidimo, biti sve manje, da bi osiguralo dovoljan broj institucija koje bi mogle zadovoljiti tekuću i buduću potražnju. S druge strane, starije osobe bi radije provele život u svojim postojećim domovima gdje im je ugodnije i gdje se osjećaju sigurnijima.
Jedan od mogućih odgovora na ove izazove je mrežni koncept mreže pružatelja pomoći starijima. Mrežu sačinjavaju pojedinci i članovi njihovih obitelji, timovi za pružanje usluge njege, uža zajednica i tehnologije koje im pružaju potporu. Mreža će ojačati uzajamne veze i pomoći pojedincima da žive samostalno i u dobrom zdravlju na mjestima koja oni nazivaju svojim domom. Neke tehnologije koje mogu poboljšati kvalitetu života starijih osoba postoje već danas kao što su pametne naprave ili monitoring dnevnih aktivnosti.
Senzori mogu otkriti dali je neki električni aparat u upotrebi ili nije. Ako se aparat ne koristi, on se može automatski isključiti, bez obzira ima li u kući nekoga ili ne. Na tržištu već danas postoje tehnologije koje, naprimer, mogu regulirati rad električnog štednjaka u kuhinji no one se mogu primijeniti i na ostale naprave u kući.
Postavljanjem senzora po kući, članovi obitelji koji brinu za svoga starijeg člana mogu dobro procijeniti kako mu je. Naravno, članovi obitelji ili drugi pružatelji usluge brige za stariju osobu mogu odmah reagirati ako situacija to zahtijeva. Prednost monitoringa je u tome što omogućuje brže i efektivnije reagiranje kada je to potrebno. Ti sustavi mogu se koristiti prilikom pružanja usluga u kući ili u institucijama.
Pametne naprave su već tu samo je pitanje jesmo li mi dovoljno pametni da ih počnemo koristiti.
