30.07.2012.

Starost i stres

Koliko god mi imali godina, svoje roditelje prihvaćamo kao gotovu činjenicu. Oni su uvijek bili s nama i oni će tu uvijek i biti. Od najranije dobi pa kasnije tokom odrastanja oni su nam oduvijek izgledali „nepoderivi“, uvijek su bili tu da nas poduče i ukažu nam na pravi put, bili su u stanju da podižu i uzdržavaju obitelj i nikada nisu bili pod stresom. Kako smo samo bili u krivu! Kasnije, kada smo i sami zasnovali svoju obitelj i podizali svoju vlastitu djecu i počeli se susretati sa ozbiljnim životnim problemima shvatili smo da su se naši roditelji za nas borili i brinuli najbolje što su mogli ali da „nepoderivi“ sigurno bili nisu. To saznanje potencirano je tek kada smo vidjeli naše roditelje u dubokoj starosti, boli ili na samrti.

Starost je životna dob koja donosi mnoge promjene. Ponajprije tu je umirovljenje, smrti najbližih rođaka i prijatelja, urušavanje zdravlja a sve skupa praćeno velikom financijskom nesigurnošću. Svaka od prethodnih situacija ili stanja zahtijeva određeno prilagođavanje i svaka nosi u sebi stres i prijetnju našem zdravlju i blagostanju. Zapravo, sve što želim reći već je davno izrekao Tin Ujević:

„Kako je teško biti slab,

kako je teško biti sam,

i biti star a biti mlad!

 

I biti slab, i nemoćan,

i sam bez igdje ikoga,

i nemoćan i očajan …“ 

No, srećom, na starost se može gledati i kao na stanje svijesti. Vi ste stari koliko se osjećate starima. Koliko puta smo čuli da je netko „starmali“, netko može biti star u dobi od 40 godina a netko pak može imati mlado srce i u dobi od 70 godina. Izbor, dobrim dijelom ovisi o vama. Vi se možete usredotočiti na stresogeni dio starosti ili pak na onaj ugodniji dio. Možete sami sebe sažalijevati što idete u mirovinu „u punoj snazi“ ali isto tako možete biti sretni što ćete pred sobom imati puno vremena koje će vam omogućiti da se bavite s onim što ste prije željeli ali jednostavno niste mogli ili stigli. Izbor o tome na što ćemo se fokusirati ovisi jedino o nama. Naravno, postoje trenutci kada nas tuga razdire a duša boli no, općenito, život ide dalje i mi nemamo drugog izbora želimo li biti sretni i dobroga zdravlja.