Otići u mirovinu bez ušteđevine nije dobar predznak budućih umirovljeničkih dana no neprikladno trošenje akumuliranog mirovinskog portfelja može također rezultirati ozbiljnim problemima. Novce koje smo spremili za umirovljeničke dane treba trošiti tako da maksimiziraju doživotni umirovljenički prihod.
Pokazuje se da su najbolje strategije povlačenja novca iz mirovinskog portfelja one koje se dinamički prilagođavaju prema promjenama na tržištu i dugovječnosti.
Najjednostavnija i najpoznatija strategija, pravilo 4 posto, koja pretpostavlja da se svake godine povlači iz fonda 4 posto sredstava, prilagođenih na stopu inflacije, ne vodi računa niti o tržišnim prilikama niti o dugovječnosti umirovljenika. Stoga je ova strategija najmanje efikasna u maksimiziranju doživotnog prihoda umirovljenika. Isto vrijedi i za strategiju prema kojoj se svake godine povlači isti novčani iznos.
Najpraktičnija i najefikasnija strategija je ona koja uzima u obzir dugovječnost u stopi povlačenja novca kao faktor koji uključuje preostalo očekivano trajanje života.
Naprimjer, neka umirovljenik u dobi od 70 godina života ima portfelj ili jednostavnije rečeno ušteđevinu u visini od 200000 EUR. Pitanje je koji je optimalni iznos koji on može mjesečno podići sa svog štednog računa.
Na raspolaganju mu je strategija koja počiva na pravilu 4 posto bez ugrađene inflacije, s ugrađenom inflacijom od 2 posto i strategija koja uzima u obzir dugovječnost. Ovisno o izabranoj strategiji on bi mogao mjesečno podizati sa svog štednog računa (portfelja) iznose kako je prikazano na grafikonu.
Izračun je temeljen na američkim rentnim tablicama 2000.
