Očekivano buduće trajanje života po rođenju značajno je poraslo u zadnjih stotinu godina. Sredinom 18. stoljeća, očekivano trajanje života po rođenju bilo je u zapadnoj Evropi ispod 40 godina. Nakon toga, životni vijek skoro je linearno rastao od početka dvadesetog stoljeća, da bi u 2010. godini dosegnuo 80 godina u najrazvijenijim zemljama. U nerazvijenijim dijelovima svijeta, globalni prosjek iznosio je u 1950. godini 48 godina, osamdesetih godina prošlog stoljeća oko 60 godina a 2010. godine dostigao je 70 godina.
U svjetskim razmjerima, porast životnog vijeka uglavnom je posljedica smanjenja stopa mortaliteta mlade djece. U razdoblju od 1950 do 1970 godine više od 70 posto porasta životnog vijeka u SAD-u i Kanadi bila je posljedica poboljšanja smrtnosti u dobima do 65 godine. Kod ostalih visoko razvijenih zemalja taj udio iznosio je oko 85 posto.
Za porast dugovječnosti, međutim, značajni su pomaci u životnom vijeku starije populacije. I ovdje se dogodio značajan pomak u zadnjih 100 godina. Očekivano buduće trajanje života osobe u dobi od 60 godina u razvijenim zemljama poraslo je sa 15 godina koliko je iznosilo 1910. godine na 24 godine u 2010. godini. Najnovija istraživanja pretpostavljaju da će se ubuduće porast životnog vijeka usporiti. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će 2050. godine očekivano buduće trajanje života osobe u dobi od 60 godina u razvijenim zemljama iznositi 26 godina a u nerazvijenima oko 22 godine.
