Naša civilizacija slavi samo kult rađanja novog života dok je sam život a pogotovo njegov završetak daleko od toga kulta. Dok se pri rađanju novoga života angažiraju svi, u njegovom završetku sudjelujemo uglavnom samo mi i eventualno netko od naše najbliže familije.
Svi moramo umrijeti. I koliko god ove tri riječi zvučale hladno i okrutno one su istinite. Značenje smrti za sve ljude nije isto. Za neke to je izvor strašne tjeskobe dok je drugima ona manje strašna i prihvatljivija. Teško je pobrojati sve varijable koje su povezane sa strahom od smrti no dobar dio njih mogao bi se svesti na sljedeće:
- Bol
- Tijelo ne funkcionira kako treba
- Sram i poniženje
- Odbacivanje
- Prekid u ispunjavanju ciljeva
- Negativne posljedice po one koji ostaju
U osnovi, ove varijable zapravo predstavlja prijetnju našem dobru u nastavku života kakav živimo i u njemu uživamo.
Do sada je napravljeno mnogo studija koje su istraživale utjecaj spola na strah od smrti ali njihovi rezultati su proturječni. U studijama kod kojih je utvrđena razlika između muškaraca i žena u percepciji smrti, istraživači su našli da je odnos žena prema smrti emocionalan dok su muškarci na smrt gledali više sa spoznajnog aspekta. I premda se čini da to ukazuje, da budući da žene gledaju na smrt emocionalno, da bi one slijedom toga samu smrt teže prihvaćale, neka istraživanja pokazuju da je situacija upravo suprotna. Premda žene pokazuju viši stupanj emocionalnog uzbuđenja zbog mogućnosti vlastite smrti, one također pokazuju viši stupanj prihvaćanja vlastite smrti nego muškarci.
Dob je demografska varijabla koja ima znatnog utjecaja na našu percepciju smrtnosti. Premda stariji češće i više razmišljaju o smrti u odnosu na ostale dobne skupine, oni je se manje boje i imaju manje problema sa njenim prihvaćanjem. Ovaj fenomen se može objasniti na više načina. Stariji su završili najvažnije zadaće koje je pred njih postavio život i stoga nemaju osjećaj da nisu imali vremena da ispune zadatke koje su morali obaviti. Pored toga stariju koji boluju od većeg broja kroničnih bolest shvaćaju da se njihovo zdravstveno stanje neće popraviti i pri tome vide u smrti nekakvo olakšanje. Osim toga stariji su već proveli puno vremena u razmišljanju o smrti.
Dobro je poznata uloga crkve po ovom pitanju posebno kod starije populacije. Obimna je stručna građa koja dokumentira odnos religije i smanjenja straha od smrti. Dobar dio istraživanja sugerira da je služba i sudjelovanje u vjerskom životu povezano sa smanjenjem straha od smrti ali ne i sa vjerovanjem u zagrobni život.
