Šok koji je prouzrokovao korona virus doslovno je zapljusnuo, bolje rečeno uzdrmao, sve društveno- ekonomske pore. Zdravstveno, najveći gubitnici su starije osobe odnosno umirovljenici. Izgleda, da će i najveći ekonomski gubitnici biti umirovljenici.
No već se sada naziru i rezultati razornog djelovanja korona virusa na neke aspekte mirovinskih sustava u svijetu pa slijedom toga i u nas. Dugo godina je mantra mirovinskih reformi u svijetu i kod nas bila i zasada još jeste ona o spašavanju odnosno nadopunjavanju obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti sa obveznim mirovinskim osiguranjem na temelju individualne kapitalizirane štednje. Financijski šok koji je već sada na djelu i onaj koji će uslijediti nakon korone kao i posljedice financijske krize iz 2008.-2009. bjelodano pokazuju da sustav osobnih štednih mirovinskih računa ne može izdržati volatilnost financijskih tržišta. Posljedice su pogubne po štedne iznose na koje umirovljenici računaju kada izađu iz radnog odnosa. Ono u šta se umirovljenici mogu jedino pouzdati je obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Kakva god bila ta mirovina znamo kolika je i kada će sjesti na naš bankovni račun, za razliku od one iz II stupa koja ovisi o stanju financijskih tržišta u momentu umirovljenja.
Amerikanci su već i prije ove pandemije shvatili da se njihov sustav mirovinskog osiguranja raspada a ona je samo ubrzala njegovo razaranje. Prema njihovim statistikama gotovo polovina domaćinstava sa osobama starijim od 55 godina nije dovoljno uštedjela za starost. Nakon dugog četrdesetgodišnjeg razdoblja u kojem se tradicionalni mirovinski sustav pod udarom liberalnog kapitalizma zamjenjivao sa sustavom osobnih 401 (k) štednih računa, Amerikanci su shvatili da je njihova financijska sigurnost ugrožena i može sutra biti još ugroženija nakon svake nove krize koja se može pojaviti. Shvatili su da jedino u što se mogu pouzdati je sustav socijalnog osiguranja koji je Roosevelt uveo 1935. poslije Velike depresije.
Od uvođenja naše tvz. mirovinske reforme stalno su jačali pritisci na I mirovinski stup da se odrekne što većeg postotka doprinosa u korist II stupa. Američko iskustvo pokazuje i dokazuje da je to pogrešan pristup.
Samo u razdoblju od 23. veljače do 25.ožujka 2020. obvezni mirovinski fondovi kategorije A izgubili su približno 12 posto svoje vrijednosti. To znači da su sada na nivou od prije 3 godine. A prava financijska kriza još nije ni uzela pravog maha.
Stoga bih parafrazirao Katona:” Uostalom, mislim da II mirovinski stup treba razoriti”.
