Danas živimo u svijetu koji je složen i čije je buduće ponašanje neizvjesno. Pod stalnim smo pritiskom želje, ili bolje rečeno čežnje, za sigurnim svijetom u kojem će se razna jamstva nastaviti ispunjavati, kako je već obećano. No, što će se desiti kada se obećanja više neće ispunjavati? Taj rizik je nemoguće kvantificirati budući da do sada nije bilo takvih slučajeva na velikoj skali. Možda će prve naznake odgovora doći sa rješavanjem grčke krize.
Na našoj lokalnoj razini imamo primjer nezadovoljstva boraca iz nedavne povijesti koje traje već neko vrijeme i koji žele ispunjavanje obećanja koja su im dana, ponajprije u mirovinskoj domeni. Ovdje je pitanje, ne hoće li, već može li država ispuniti svoja obećanja. Kratkoročno, ona to može ali je pitanje da li će to ona moći i u budućnosti. Za sada je situacija neriješena ali rizik nekontroliranog razvoja situacije raste. Možda ne bi bilo na odmet da naša vlada ima u vidu sa kakvim se teškim financijskim i političkim situacijama nose druge vlade u ispunjavanju naslijeđenih obećanja.
Najbolji primjer je onaj iz Sjedinjenih Američkih Država i mirovina koje su obećane preživjelim sudionicima američkog građanskog rata. Pazite sad! Američka vlada još nije u potpunosti izvršila svoje obaveze prema njima iako je prošlo već 150 godina! Naime, danas se još uvijek isplaćuje mirovina dvojici korisnika. Da je američka vlada tada razumjela ono što mi znamo danas, bila bi shvatila da su obećane mirovinske naknade vrijedne cijelih 40% državnog proračuna u to doba. Sapienti sat- pametnome dosta.