Početkom 2020. objavljeno je u čaasopisu Journal of Gerontology A istraživanje o socioekonomskoj nejednakosti vezanoj za očekivano trajanje budućeg života bez invalidnosti odnosno života u dobrom zdravlju u SAD-u i Velikoj Britaniji. Socioekonomski pokazatelji bili su ukupno bogatstvo domaćinstava, obrazovni nivo i društvena klasa. Svaki od pokazatelja bio je raspodijeljen u tri grupe, najvišu, srednju i najnižu prema strogo definiranim karakteristikama koje u ovom osvrtu nema potrebe potanje opisivati. Evo, ukratko, nekih rezultata tog istraživanja.

U dobi od 50 godina života muškarci i žene iz najniže društvene klase mogu očekivati da će poživjeti u dobrom zdravlju 5 godina manje od onih iz najviše klase.

Studija pokazuje da u dobi od 50 godina života muškarci i žene iz najbogatije grupe mogu očekivati da će u dobrom zdravlju poživjeti dodatnih 8 do 9 godina više u odnosu na one siromašne.

Rezultati istraživanja pokazuju da razlika u očekivanoj budućoj duljini trajanja života bez invalidnosti između onih najnižeg i najvišeg obrazovanja iznosi 9 godina.

Nalazi iz studije imaju implikacije za one politike koje su zainteresirane, ili bi to trebale biti, za ublažavanje i smanjivanje ovakvih nejednakosti u nivou kvalitete života. Unaprjeđenje i kvalitete i kvantitete očekivanog budućeg života ima značajne implikacije na troškove javne zdravstvene zaštite, dohodak i zdravstvenu skrb starijih osoba kao i participaciji starijih osoba na tržištu rada.

Mladi, obespravljeni i siromašni nisu nikada u povijesti imali priliku da se iščupaju iz ovakve podređene situacije. No globalna Imperija nudi im nove mogućnosti koje prije nisu postojale. Neograničena i neomeđena moć Imperije isto tako omogućava ljudima veliku pokretljivost u potrazi za boljim životom. To su prepoznali i mnogi iz naše zemlje. Nema tih floskula iz domaće političke kuhinje koje ih mogu okovati i natjerati da pristanu i da se pomire sa podređenom situacijom u društvu. To je borba za sretniji i bolji život na koju oni imaju pravo.

[cijeli tekst..]