Ljudi nikako da shvate da su sami kovači vlastite sreće. Umjesto da poduzmu za sebe nešto danas lakše im je očajavati sutra I kriviti nekoga drugoga za svoje nedaće. Tako, stalno se govori o tome kako su mirovine premale I zahtjeva se od države da nešto učini po tom pitanju. No sami ne poduzimamo ništa I onda kada bi to mogli da ne kažem morali, ma kako preduzeti koraci izgledali mali.
Svi znaju da dio naše mirovine dolazi od ulaganja u jedan od obveznih mirovinskih fondova (OMF). Što je prinos od ulaganja fonda veći to je u konačnici I naša mirovina veća. Stoga bi bilo normalno da vodimo računa u koji fond ćemo ulagati svojih 5% od bruto plaće, naravno u onaj koji daje najveći prinos.
Zapanjujuća je činjenica da naši osiguranici uopće nisu zainteresirani u kojem će fondu držati svoja sredstva i u naposlijetku koliko će novaca biti na njihovom osobnom računu! Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, u posljednjih 10 godina od 2009. do 2019., REGOS je u više od 95% slučajeva po službenoj dužnosti raspoređivao osiguranike u mirovinske fondove, odnosno osiguranici su sami u manje od 5% slučajeva osobno prijavljivali mirovinski fond u kojem će štedjeti za svoju mirovinu. Prema podacima koje je objavio REGOS, u 2018. od ukupnog broja novih članova, njih 100.178 odnosno 99,01 posto REGOS je po službenoj dužnosti rasporedio u jedan od OMF-ova, dok se 1.003, odnosno 0,99 posto novih članova osobno prijavilo u OMF! Ovo je očigledan primjer krajnje nezainteresiranosti i neodgovornosti prema vlastitom životu.
To ne bi bilo ništa čudno kada bi svi fondovi (njih 4) ostvarivali isti prinos, ali to nije slučaj i normalno bi bilo da osiguranici promjene manje uspješan fond za uspješniji! Zakon o obveznim mirovinskim fondovima dopušta izlazak iz mirovinskog fonda u prve tri godine članstva, ako se istodobno radi o promjeni mirovinskog društva, uz naknadu od najviše 0,8% u prvoj, 0,4% u drugoj , odnosno 0,2% u trećoj godini društva. Drugi riječima osiguranik može svake 4 godine promijeniti mirovinsko društvo odnosno fond besplatno. A evo zašto bi on mogao i trebao biti biti zainteresiran za promjenu fonda.
Ne spominjući imena, jedan od fondova u proteklih 16 godina ostvario je prosječni godišnji prinos u visini od 5,89 % a drugi 5,24%. Pod pretpostavkom da se u te fondove uplaćivalo 500 kn mjesečno danas bi na računu prvoga fonda trebalo biti oko 183.000,00 kn a na drugome oko 173.500,00 kn. Očigledno, isplati se pratiti profitabilnost ulaganja u obvezne mirovinske fondove, i promijeniti fond ako njegove performanse nisu zadovoljavajuće. Bilo bi mudro pratiti performanse fondova u protekle tri godine i odlučiti se da li da ostajemo u dosadašnjem fondu ili da promijenimo fond. U protivnome, nemojmo se žaliti za propuštenim prilikama da osiguramo veću mirovini kakva god ona bila. I ne zaboravite, svatko je kovač svoje sreće!
Ako trebate savjet kontaktirajte me.
[cijeli tekst..]
