Koliko god mi imali godina, svoje roditelje prihvaćamo kao gotovu činjenicu. Oni su uvijek bili s nama i oni će tu uvijek i biti. Od najranije dobi pa kasnije tokom odrastanja oni su nam oduvijek izgledali „nepoderivi“, uvijek su bili tu da nas poduče i ukažu nam na pravi put, bili su u stanju da podižu i uzdržavaju obitelj i nikada nisu bili pod stresom. Kako smo samo bili u krivu! Kasnije, kada smo i sami zasnovali svoju obitelj i podizali svoju vlastitu djecu i počeli se susretati sa ozbiljnim životnim problemima shvatili smo da su se naši roditelji za nas borili i brinuli najbolje što su mogli ali da „nepoderivi“ sigurno bili nisu. To saznanje potencirano je tek kada smo vidjeli naše roditelje u dubokoj starosti, boli ili na samrti.

Starost je životna dob koja donosi mnoge promjene. Ponajprije tu je umirovljenje, smrti najbližih rođaka i prijatelja, urušavanje zdravlja a sve skupa praćeno velikom financijskom nesigurnošću. Svaka od prethodnih situacija ili stanja zahtijeva određeno prilagođavanje i svaka nosi u sebi stres i prijetnju našem zdravlju i blagostanju. Zapravo, sve što želim reći već je davno izrekao Tin Ujević:

„Kako je teško biti slab,

kako je teško biti sam,

i biti star a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,

i sam bez igdje ikoga,

i nemoćan i očajan …“

No, srećom, na starost se može gledati i kao na stanje svijesti. Vi ste stari koliko se osjećate starima. Koliko puta smo čuli da je netko „starmali“, netko može biti star u dobi od 40 godina a netko pak može imati mlado srce i u dobi od 70 godina. Izbor, dobrim dijelom ovisi o vama. Vi se možete usredotočiti na stresogeni dio starosti ili pak na onaj ugodniji dio. Možete sami sebe sažalijevati što idete u mirovinu „u punoj snazi“ ali isto tako možete biti sretni što ćete pred sobom imati puno vremena koje će vam omogućiti da se bavite s onim što ste prije željeli ali jednostavno niste mogli ili stigli. Izbor o tome na što ćemo se fokusirati ovisi jedino o nama. Naravno, postoje trenutci kada nas tuga razdire a duša boli no, općenito, život ide dalje i mi nemamo drugog izbora želimo li biti sretni i dobroga zdravlja.

[cijeli tekst..]

Kada se radi o skrbi za starije, bolesne i nemoćne najveći teret, uglavnom, podnose članovi najuže obitelju. Svaki slučaj priča je za sebe i samo članovi najuže obitelji znaju što su sve podnijeli i kojim sredstvima su se služili da bi oni o kojima su se skrbili imali koliko toliko dostojan život. Naša javnost nije previše senzibilizirana za ovakve teme a trebala bi biti, budući da se s ovim problemima susreće dobar dio naše populacije. Sada je već svima jasno da se svatko mora prvenstveno brinuti sam za sebe a tek onda tražiti pomoć od države. I premda je svima sve jasno i dalje je starost i briga za starije izvan fokusa naše javnosti. Valjda se misli da država nema novaca ni za mlade a kamoli za starije. Stoga se obitelj treba sama snalaziti u rješavanju problema vezanih za brigu za starije osobe. Možda nije iznenađujuće ali Internet i ovdje može biti od velike pomoći. Kao i uvijek, u nedostatku domaćih podataka i informacija, dobar pokazatelj mogu biti neka strana iskustva. Pew Interenet Project i California HealthCare Foundation sproveli su istraživanje čiji cilj je bio otkrivanje ključnih faktora u poboljšanju nivoa skrbi za stariju populaciju.

Prema njihovom izvještaju, 30 posto odraslih Amerikanaca pomaže svojim najmilijima u ostvarivanju njihovih potreba ili kućanskim poslovima, vođenju financija, dogovaranju raznih vanjskih usluga ili ih redovito obilaze da vide kako su. Većina ih brine za odrasle poput svojih roditelja i supružnika, ali postoji i mala grupa osoba koja se brine za dijete koje je ima invaliditet ili ozbiljne zdravstvene probleme. Statistički to izgleda ovako:

24 posto odraslih Amerikanaca brine za odrasloga 3 posto odraslih Amerikanaca brine za dijete s ozbiljnim zdravstvenim problemima 3 posto odraslih Amerikanaca brine i za odrasloga i za dijete 70 posto odraslih Amerikanaca ne skrbi za svoje najmilije

Osam od deset pružatelja skrbi, njih 79 posto, ima redovit pristup Internetu. Od ovih, 88 posto traži online zdravstvene informacije, i to u puno većoj mjeri od ostalih internetskih korisnika, o svim zdravstvenim pitanjima od određenih tretmana do terminalnih odluka.

Istraživanje je pokazalo da oni koji brinu o drugima koriste Internet kao značajno oruđe u upravljanju obiteljskom brigom i zaštitom starijih i nemoćnih. Pružatelji skrbi ne zadovoljavaju samo fizičke i emocionalne potrebe svojih najmilijih već i one koje se tiču različitih informacijskih potreba, a Internet je tu ključni faktor.

[cijeli tekst..]