Prvi korak u planiranju štednje za starost, pa i u bilo koje drugu svrhu, započinje zaustavljanjem rasipanja novaca. Kupovanje putem kartice pri tome igra glavnu ulogu. Naime, klasično rasipanje novca koje se odvija kroz sumanuto kupovanje stvari koje vam možda i ne trebaju najčešće završava s minusom na tekućem računu. Pri tome, je tobože, jedini problem da se ne prekorači limit potrošnje na kartici. Na našu nesreću, život u „crvenom“ tekućem računu je vrlo skup.

Naše najveće banke imaju, ilustrativno, sljedeću poslovnu politiku. Pasivna kamata na vaša sredstva na tekućem računu donose vam dohodak po godišnjoj kamatnoj stopi od 0,1 posto a negativa donosi trošak od 10,99 posto po redovnoj kamatnoj stopi odnosno 12 posto po zateznoj kamatnoj stopi.

Recimo da smo kroz cijelu godinu u prosjeku svaki mjesec u negativi 3000 kuna na našem tekućem računu. Za tu „pogodnost“ banci ćemo morati platiti oko 330 kuna godišnje. Budemo li pak kroz cijelu godinu u prosjeku svaki mjesec u pozitivi od 3000 kuna na našem tekućem računu, što je u praksi doduše malo vjerojatno, banka će nam pripisati kamatu u visini od 3 kune!

Odlučimo li se za kunsku štednju uz promjenjivu kamatnu stopu s rokom od godine dana, banka će nam najvjerojatnije ponuditi kamatnu stopu od oko 4 posto. To znači, da ćemo na ulog od 3000 kuna na početku godine nakon godinu dana zaraditi kamatu od 120 kuna.

Ovaj primjer pokazuje da je financiranje naše potrošnje putem zaduživanja na tekućem računu izuzetno skupo. Prosto rečeno, banka svoju robu od nas kupuje po 4 a prodaje nam po 11. Stoga budite oprezni s prekoračenjima na svome tekućem računu.

[cijeli tekst..]

Naše stanovništvo sve je starije i sve siromašnije i to će u budućnosti rezultirati sve većim pritiskom na sustav skrbi za starije i nemoćne. Nažalost kristalna kugla je mutna i nijema. Demografski i sociološki trendovi su takvi, da sadašnje radno sposobne generacije moraju računati s time da će se po vlastitom umirovljenju morati brinuti za svoje stare roditelje. To znači da će njihove ionako niske mirovine biti manjim ili većim dijelom opterećene izdacima za smještaj u domove za starije i nemoćne njihovih roditelja.

Ulaskom naše zemlje u Evropsku uniju na tome planu neće se ništa bitnoga promjeniti, jer je taj trend u Evropi već sada vidljiv. Kao i uvjek, ostat ćemo sami sa svojim problemima i rješenja će ovisiti o nama samima. Ekonomski gledano, starenje stanovništva imat će za posljedicu porast potražnje za osiguranjem skrbi a to će imati za posljedicu porast cijena u domovima za smještaj starijih i nemoćnih osoba.

Prema jednom scenariju, malo vjerojatnom, država bi se pobrinula za izgradnju i financiranje većeg broja domova i time odgovorila na demogravski pritisak. No budući da je u nas natalitet nizak a radno sposobnog stanovništva sve je manje, nije realno očekivati da će država biti u stanju skrbiti za starije i nemoćne. Doba Napoleonovi „ les Invalides“ je definitivno iza nas.

Vjerojatniji je scenarij da će trošak skrbi za starije i nemoćne pasti na leđa najuže obitelji. S obzirom na svjetske trendove u standardu pružananja skrbi njena cijena će sasvim sigurno samo rasti. Naprimjer, u Kanadi je već godinama trend da se skrb za starije i nemoćne humanizira kroz pružanje usluga ili u vlastitom domu ili u sličnim stambenim objektima s ograničenim brojem štićenika. Cijena takvog zbrinjavanja je velika. Evo kako to izgleda u SAD-u.

Prosječna cijena dnevnog boravka u privatnoj sobi u domu za starije i nemoćne iznosi 192 američka dolara. Cijena boravka ovisi značajno o lokaciji doma. Naprimjer, na Aljasci ona iznosi 561 dolar po danu, u New Yorku 312 dolara po danu a u Shreveportu u Luizijani ona iznosi svega 99 dolara po danu.

I u nas cijene smještaja variraju ovisno o lokaciji pa treba provesti temeljito istraživanje troškova i uvjeta smještaja u dom prije nego li se odlučite za rješavanje dugoročne skrbi vas samih ili vaše najbliže rodbine. Pri tome su vam na raspolaganju i moje usluge savjetovanja.

[cijeli tekst..]