Postoje neke greške koje se kod svih onih koji planiraju odlazak u mirovinu ili su već u mirovini, trajno čine. Nažalost, one su najčešće nepopravljive i jako otežavaju normalan umirovljenički život. Nekima se može učiniti deplasiranim govoriti o nekakvim greškama u planiranju kada je kod nas umirovljenik jedinica za ljudsku mizeriju i nema veće greške već biti sam po sebi umirovljenik. No, i od gorega postoji gore.

Nedavno je u našoj štampi objavljeno da je jedna starija osoba prepisala svu svoju imovinu jednoj instituciji, u zamjenu za doživotnu skrb. Ne bi to bilo ni prvi ni zadnji puta da se tako što događa, no njena najuža rodbina izrazila je sumnju da se tu možda radi o prevari. Stoga je na nama samima da dobro otvorimo oči, i ne ulazimo ni u kakve transakcije vezane za financijsko planiranje naše budućnosti bez profesionalnog savjeta i podrške. U nedostatku naših statistika pogledajmo one strane.

Prema američkim istraživanjima koje je proveo Investor Protection Trust iz Washingtona, jedna od pet osoba starijih od 65 godina bila je žrtva financijske prevare. Procjenjuje se da su kroz neodgovarajuća ulaganja, previsoke naknade za financijske usluge ili direktne prevare, starije osobe godišnje oštećene za više od 2,6 milijardi dolara! Da situacija bude još gora, MetLife Mature Market Institute Study u 2009. procjenjuje da nije prijavljeno 4 od 5 slučajeva prevare.

S druge pak strane, mnogi umirovljenici, ili oni koji se pripremaju za mirovinu, traže financijski savjet od prijatelja ili obitelji umjesto od profesionalaca. Nažalost, niti najdobronamjerniji takav savjet nije dostatan za donošenje kritičnih odluka koje mogu utjecati na ostatak umirovljeničkog života. Stoga se prije svake velike odluke treba posavjetovati sa stručnjacima iz područja ulaganja ili drugih područja vezanih za umirovljeničku financijsku problematiku.

[cijeli tekst..]

Prema rezultatima ankete koju je provela SEI, globalna konzultantska tvrtka za ulaganja, danas gotovo dvije trećine mirovinskih fondova iz cijeloga svijeta koristi strategiju ulaganja vođenog obavezama (Liability Driven Investment). Konkretno, danas 63 posto fondova koristi LDI strategiju dok ih je u 2010. godini istu koristilo 50 posto a 2007. godine tek 20 posto. To je posljedica velike tekuće volatilnosti kapitaliziranih shema koja prisiljava fondove da donose investicijske odluke koje usklađuju imovinu s obavezama mirovinskih shema.

Odgovori 100 anketiranih mirovinskih upravitelja iz SAD-a, Kanade, Nizozemske i Velike Britanije otkrivaju da je u posljednje 4 godine došlo do bitne promjene u poimanju uspjeha u upravljanju fondovima. Mjerilo uspješnosti upravljanja mirovinskim fondom u 2011. godini je „povećanje vrijednosti kapitalizacije fonda“ dok je u 2007. godini to bio „apsolutni povrat portfelja“.

Što se tiče alokacije imovine, anketa je pokazala da su dugoročne obveznice još uvijek omiljena LDI strategija koju je koristilo 74 posto fondova, iako to predstavlja značajan pad u odnosu na 98 posto koliko ih je istu koristilo u 2007. godini.

Kratkoročne novčane transakcije koristilo je 40 posto fondova, što je značajan porast u odnosu na 26 posto koliko je zabilježeno u 2009. godini.

Meni ovi podaci govore samo jedno- mit o vlastitoj brizi za mirovinu i skrb za starost, putem privatnih mirovina, počinje se urušavati. Na kraju krajeva opet će sve završiti sa financiranjem mirovinskog sustava od strane države. To samo po sebi ne bi trebalo biti loše, pod uvjetom da država nađe lijeka za razne parazite koji su se namnožili i koji ometaju uspostavu i funkcioniranje transparentnog i pravednog mirovinskog sustava.

[cijeli tekst..]