Naša civilizacija slavi samo kult rađanja novog života dok je sam život a pogotovo njegov završetak daleko od toga kulta. Dok se pri rađanju novoga života angažiraju svi, u njegovom završetku sudjelujemo uglavnom samo mi i eventualno netko od naše najbliže familije.

Svi moramo umrijeti. I koliko god ove tri riječi zvučale hladno i okrutno one su istinite. Značenje smrti za sve ljude nije isto. Za neke to je izvor strašne tjeskobe dok je drugima ona manje strašna i prihvatljivija. Teško je pobrojati sve varijable koje su povezane sa strahom od smrti no dobar dio njih mogao bi se svesti na sljedeće:

Bol Tijelo ne funkcionira kako treba Sram i poniženje Odbacivanje Prekid u ispunjavanju ciljeva Negativne posljedice po one koji ostaju

U osnovi, ove varijable zapravo predstavlja prijetnju našem dobru u nastavku života kakav živimo i u njemu uživamo.

Do sada je napravljeno mnogo studija koje su istraživale utjecaj spola na strah od smrti ali njihovi rezultati su proturječni. U studijama kod kojih je utvrđena razlika između muškaraca i žena u percepciji smrti, istraživači su našli da je odnos žena prema smrti emocionalan dok su muškarci na smrt gledali više sa spoznajnog aspekta. I premda se čini da to ukazuje, da budući da žene gledaju na smrt emocionalno, da bi one slijedom toga samu smrt teže prihvaćale, neka istraživanja pokazuju da je situacija upravo suprotna. Premda žene pokazuju viši stupanj emocionalnog uzbuđenja zbog mogućnosti vlastite smrti, one također pokazuju viši stupanj prihvaćanja vlastite smrti nego muškarci.

Dob je demografska varijabla koja ima znatnog utjecaja na našu percepciju smrtnosti. Premda stariji češće i više razmišljaju o smrti u odnosu na ostale dobne skupine, oni je se manje boje i imaju manje problema sa njenim prihvaćanjem. Ovaj fenomen se može objasniti na više načina. Stariji su završili najvažnije zadaće koje je pred njih postavio život i stoga nemaju osjećaj da nisu imali vremena da ispune zadatke koje su morali obaviti. Pored toga stariju koji boluju od većeg broja kroničnih bolest shvaćaju da se njihovo zdravstveno stanje neće popraviti i pri tome vide u smrti nekakvo olakšanje. Osim toga stariji su već proveli puno vremena u razmišljanju o smrti.

Dobro je poznata uloga crkve po ovom pitanju posebno kod starije populacije. Obimna je stručna građa koja dokumentira odnos religije i smanjenja straha od smrti. Dobar dio istraživanja sugerira da je služba i sudjelovanje u vjerskom životu povezano sa smanjenjem straha od smrti ali ne i sa vjerovanjem u zagrobni život.

[cijeli tekst..]

Unapređenje zdravlja i tehnološki napredak omogućili su danas izdašnu profesionalnu brigu za stariju populaciju. Briga za stariju populaciju bila je do prije stotinu godina gotovo nepostojeća pa je današnji napredak doista nevjerojatan. Životni standard, sprečavanje i liječenje infektivnih bolesti, prehrana i napredak u medicinskoj zaštiti značajno je povećao stopu preživljenja populacije u razvijenim zemljama. Obično, kada ti pojedinci dožive odraslu dob vrlo je vjerojatno da će doživjeti staru dob.

Naprimjer, 1990. godine udio Amerikanaca dobi 65 godina i više u ukupnoj populaciji iznosio je 12 posto. Prema procjenama ovaj broj će do 2030. godine porasti na više od 18 posto. Najbrže rastuća dobna skupina je ona odraslih osoba dobi 75 godina i starijih. Od ovih, najbrže rastuća dobna skupina je onih u dobi od 85 godina i starijih! Pojedinci sadašnje dobi od 65 godina mogu očekivati da će živjeti u prosjeku 18 godina dulje nego što su to mogli očekivati prije sto godina. Pojedinci sadašnje dobi od 75 godina u prosjeku će živjeti 11 godina više to jest ukupno 86 godina.

Do sada je starijima uglavnom pružana tercijarna zdravstvena skrb, to jest nakon kliničke manifestacije bolesti. Starijim osobama pružala se njega kada su one bile pretežno bolesne i kada promocija zdravlja i zdravog života više nije imala smisla.

Vrijeme je da se ovo pogrešno shvaćanje prevaziđe i da se počne promicati njihovo zdravlje i zdravi život a u cilju postizanja najveće moguće kvalitete života. Za stariju jednako kao i za mlađu populaciju značajne su promotivne aktivnosti poput naglašavanja štetnosti pušenja, važnosti upražnjavanja tjelesnog vježbanja ili promjene prehrambenih navika.

[cijeli tekst..]