Poznata je činjenica da ljudi sa društvenim vezama (brak, prijateljstva, članstvo u raznim udrugama) žive dulje i boljeg su zdravlja. Suprotno, ljudi bez društvene povezanosti slabijeg su zdravlja i umiru po stopi koja je dva do pet puta veća od onih sa dobrom društvenom povezanošću. Ova otkrića vrijede bez obzira na društvenoekonomski status, rasu, spol, etničku pripadnost i ukupno zdravstveno stanje. Ovi rezultati potvrđeni su u mnogim studijama koje su se provodile u raznim kulturama u proteklih trideset godina.

Klasična je studija koja se provela u Kaliforniji. Studija je pratila dvije grupe ispitanika, one sa visokim stupnjem društvene povezanosti i one sa niskim stupnjem, u razdoblju od devet godina. Jačina društvene povezanosti mjerila se bračnim stanjem i pripadnošću nekoj društvenoj grupi (udruzi, vjerskoj zajednici i slično). U obje grupe se kontrolirali zdravstveni faktori rizika poput pušenja, debljine, stupnja fizičke aktivnosti i konzumacija alkohola. Rezultati istraživanja bili su statistički signifikantni i pokazali su da su oni sa nižom razinom društvene potpore umirali po stopi koja ja je bila tri puta veća od onih sa višom društvenom potporom. Smrtnost je bila obrnuto proporcionalna društvenoj ukovljenosti. Praćenje istih grupa kroz narednih sedamnaest godina potvrdilo je prethodne rezultate. Viši stupanj društvene potpore bio je povezan sa nižim stopama smrtnosti bez obzira na ostale faktore rizika poput pušenja, debljine i života bez većih fizičkih aktivnosti.

Somatske bolesti također su povezane sa društvenom potporom. Jedno istraživanje je pokazalo da društvena izoliranost uzrokuje smanjeni imunitet. U studiji se pokazalo da ispitanici sa nižom društvenom ukotvljenošću imaju nižu razinu stanica ubojica, komponenti imunološkog sustava odgovornoj za razaranje stranih tvari koje mogu uzrokovati razvoj bolesti.

No, premda studije pokazuju da široka društvena podrška ima zaštitnu ulogu protiv poboljevanja, nikome nije jasno zbog čega je to tako. Moguće je da su ljudi koji su u stanju njegovati široke društvene kontakte također sposobniji da se s njima bolje koriste. Drugim riječima, zaštitni efekt nije posljedica društvenih odnosa po sebi već sposobnosti pojedinaca da dobiju iz tih odnosa ono što im treba.

[cijeli tekst..]

Razvijene zemlje jako puno razmišljaju o eventualnom škodljivom utjecaju starenja njihove populacije na cijenu imovine, posebno u kontekstu pripreme za odlazak i samog odlaska poslijeratnih generacija („baby boomers“) u mirovinu. Pitanje koje se razmatra je slijedeće. Ako znatan dio stanovništva odlazi u mirovinu i u isto vrijeme podiže svoju imovinu hoće li to rezultirati tendencijom pada cijena obveznica i dionica? Odgovor u znatnoj mjeri ovisi o zainteresiranim stranama premda se svi slažu da postoji značajna korelacija između obrasca demografskih kretanja i cijena obveznica.

Demografija nema sumnje značajno utječe na dugoročno ponašanje cijena imovine, ali kada se pokušava procijeniti njen budući utjecaj nije baš jasna visina toga efekta. Jedni tvrde da će cijene oštro pasti kada generacija baby boomera uđe u mirovinu dok drugi tvrde da je to pogrešan zaključak. Kvantifikacija ovog učinka je krcata poteškoćama budući da je nekoliko država pod pritiskom da povisi dob za službeni odlazak u mirovinu i rastući je broj ljudi koji dobrovoljno produljuju svoj radni vijek ne bi li povećali mirovine koje su pretrpjele bolne udarce zbog razočaravajućih povrata na ulaganja u dionice u posljednjem desetljeću.

Čini se da glavni razlog razlike u procjeni visine efekta utjecaja starenja stanovništva na cijenu mirovine leži u izboru različitih starosnih grupa koje su korištene u istraživanjima i procjenama. Većina studija pretpostavlja da najštedljivija grupa stanovnika pripada dobnoj skupini u rasponu od 35 do 54 godine. Druge pak studije smatraju da su pojedinci u razvijenim zemljama poslije 1960 godine imali veće mogućnosti glede studiranja na sveučilištima, počeli zarađivati u dvadesetim godinama i imali djecu u dobrim tridesetim godinama. Ovi socioekonomski trendovi su uvjetovali da pojedinci postanu pravi štediše u kasnijoj etapi njihovog života. Drugim riječima dolazi do „razmazivanja“ efekta odlaska u mirovinu.

Projekcije utjecaja različitih dobnih skupina na investicijsko ponašanje mogle bi izgladiti najcrnje prognoze po kojima bi demografski trendovi mogli dovesti do „taljenja imovine“.

[cijeli tekst..]