17.06.2011.

Skrb za roditelje košta novaca i karijere

Prema rezultatima novog istraživanja koje su zajednički proveli američki osigurateljni div MetLife, Američka udruga za skrb i Medicinski fakultet u New Yorku, gotovo 10 miliona odrasle djece starije od 50 godina skrbi za svoje ostarjele roditelje. Prosječni trošak skrbi procijenjen je na 300,000 dolara u izgubljenim plaćama i naknadama po osnovi socijalne sigurnosti.

Od ukupnog broja ispitanika koji skrbe za svoje roditelje oko jedne četvrtine je izjavilo da su financijski pomagali svoje roditelje. Četvrtina zaposlenih žena u radnom odnosu pružala je roditeljima osnovnu skrb poput oblačenja, hranjenja i održavanja osobne higijene. Prema istom istraživanju žene su izgubile više prihoda od muškaraca, budući da su one češće ostavljale posao ili radile skraćeno zbog skrbi za svoje roditelje. Osim toga, studija je utvrdila da su davatelji skrbi proigrali mnoge prilike za promaknućima, poslovnim putovanjima, edukacijom i bolje plaćenim poslovima zbog preuzimanja odgovornosti i brige za skrb svojih roditelja.

Istraživanje koje je 2009. godine provela Američka udruga za skrb pokazalo je da 66% ljudi koji pružaju skrb kasne na posao ili odlaze ranije s posla zbog njege starijih. Danas više Amerikanaca brine za svoje majke nego li za djecu. Među davateljima skrbi njih 26% brine za svoje majke a samo 14% ih brine za vlastitu djecu.

Još k tomu, studija ne uzima u obzir mnoge Amerikance mlađe od 50 godina koji se brinu za neku odraslu osobu. Istraživanje provedeno 2009. godine procjenjuje da ima 43,5 miliona Amerikanaca koji se skrbe za nekoga u dobi od 50 godina ili starijih.

[cijeli tekst..]

02.06.2011.

Dugovječnost je za nekoga sreća a za nekoga nesreća

Dugovječnost je fenomen koji je posebno došao do izražaja u prošlom stoljeću a posljedica je sveukupnog napretka čovječanstva. I dok ljudi s veseljem i zadovoljstvom ubiru ove plodove napretka osigurateljnu industriju očekuju interesantna vremena vezana na upravljanja rizicima dugovječnosti.

U The Nerw York Times-a je 1997. godine bio objavljen članak u povodu smrti najstarije žene na svijetu. J. Calment bila se rodila 1875. godine na jugu Francuske u gradu Arlesu a umrla je u 122. godini života. Bila je stara 12 ili 13 godina kada je vidjela slavnog slikara Vincenta Van Gogha za koga je kasnije rekla da je bio vrlo ružan, nepristojan i bolestan. U dobi od 90 godina živjela je sama u svom stanu čija je tržišna vrijednost bila oko 90000 američkih dolara i planirala je kako da što ugodnije proživi ostatka života.

Igrom slučaja, 1965. godine, upoznala je odvjetnika g. Raffraya tada u dobi od 47 godina, koji je tražio priliku za dobrom i sigurnom zaradom. Brzo su se dogovorili oko ugovora o doživotnom izdržavanju. Odvjetnik će gospođi isplaćivati 400 američkih dolara mjesečno sve do njezine smrti a za uzvrat će njezin stan po njenoj smrti pripasti njemu. Kako se tada činilo svi su mislili da su sklopili dobar posao, ponajprije odvjetnik.

Može se gotovo sa sigurnošću pretpostaviti da se odvjetnik informirao kod ureda za statistiku gdje je mogao dobiti podatak da je, u to vrijeme, očekivano trajanje života žene u dobi od 90 godina iznosilo dvije do tri godine. Osnovno školska matematika je pokazivala da mu je dobit od ugovora zagarantirana. No, život je krenuo drugim tokom. Gospodin Raffray je preminuo dvije godine prije svoje štićenice tako da su njegovi nasljednici morali još dvije godine plaćati uzdržavanje gđe. Calment! Sve u svemu odvjetnik i njegovi nasljednici su potrošili 1,6 puta više novca od tržišne vrijednosti stana u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ustvari bila doživotna renta koju je gđa. Calment kupila od odvjetnika. Jednokratna premija s kojom je kupila rentu odgovarala je tržišnoj vrijednosti stana. Zauzvrat, bila joj je zajamčena doživotna isplata rente i korištenje stana. Jedina razlika u odnosu na klasični ugovor o osiguranju životne rente bila je ta što je dospijeće premije bilo na dan smrti osiguranika a ne na početku ugovora.

Financijska zla kob g. Raffraya samo je ilustrativni primjer problema s kojim će se osiguratelji sve više suočavati i koji će tražiti odgovarajuća rješenja vezana na upravljanje rizicima dugovječnosti.

[cijeli tekst..]