|
|
16.05.2011.
Nema dana a da ne slušamo o potrebi reforme našeg mirovinskog sustava premda je uopće neumjesno govoriti o reformi nečega što nikada niti nije bilo ekonomski održivo, ali političari moraju imati sve igračke na broju, za svaki slučaj. Problema sa dugoročnom održivošću mirovinskog sustava imaju i bogatije Evropske zemlje no one nisu pod tolikim dnevnim pritiskom pa si mogu dozvoliti da stalno odvaguju prednosti i nedostatke različitih modela a bez da rade vlastite eksperimente. Za to postoje zemlje poput naše koje su prisiljene, na ovaj ili onaj način, eksperimentirati na vlastitoj koži.
No, ima i drugačijih mišljenja. Tako su se na konferenciji posvećenoj Evropskoj mirovinskoj krizi organiziranoj u Briselu neki pokazatelji mogli interpretirati i u optimističnom tonu. To se posebno odnosi na prognozu ponašanja omjera ovisnosti, to jest omjera broja umirovljenika i zaposlenika, za pojedine dobne skupine. Tako, zelena knjiga Evropske komisije na jednom dijagramu prikazuje kretanje omjera ovisnosti u razdoblju od 2010. do 2060. godine u ovisnosti o dobi umirovljenja. Pod pretpostavkom tekuće dobi umirovljenja od 60 godina, što ipak nije realistično, i pri dobi umirovljenja od 67 godina u 2040. godini omjer ovisnosti bio bi konstantan i iznosio bi 0,4. Dakle na svakih pet zaposlenih dolazila bi dva umirovljenika.
Drugim riječima, kada bi se ostvarile određene pretpostavke, budućnost mirovinskog sustava ne bi bila tako crna. Općenito, sasvim je valjano pretpostaviti da se dob za umirovljenje treba usklađivati sa porastom dugovječnosti a da će se ova s vremenom povećavati i omogućavati porast zdravog i aktivnog života. Konkretno, ovdje se pretpostavlja da će do 2060. godine očekivano trajanje života porasti za 6 godina.
Ekstrapolirajući spomenuti dijagrama do 2060. godine sadašnja dob odlaska u mirovinu od 60. godina mogla bi na kraju razdoblja biti ekvivalentna dobi od 73 godine na kraju razdoblja.
Evropska komisija radi na tome da uvjeri zemlje članice u potrebu automatskog prilagođavanja mirovinskog zakonodavstva tako da dob odlaska u mirovinu prati dugovječnost. No kako će pojedine zemlje članice na to reagirati drugo je pitanje.
[cijeli tekst..]
27.04.2011.
Živimo u maloj i zapuštenoj zemlji gdje ljudi nisu nikada mogli pošteno zaraditi i uštedjeti neku imovinu za starost. Gotovo jedini način da se dođe do nečega bilo je golo i surovo otimanje i to uglavnom od susjeda. Kako stvari sada stoje ništa ne upućuje na to da će se situacija promijeniti na bolje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz ožujka 2011. godine, 43% korisnika mirovina primalo je mirovinu manju ili jednaku iznosu od 2000,00 kuna. Drugim riječima skoro polovica umirovljenika živi s mizernim mirovinama i opravdano strahuje da može ostati i bez toga ovisno o tome tko će i kada će se odlučiti za novi ciklus otimačine. Stvari se kompliciraju budući da globalni trendovi ne idu na ruku demografski starim i tranzicijskim državama poput Hrvatske. Pesimizam se uvukao čak i među najrazvijenije.
Prema anketi koju je na 1005 odraslih proveo Haris Interactive četiri od deset zaposlenih Amerikanaca je izjavilo da si neće nikada moći priuštiti da ode u mirovinu. K tome, 55% njih uopće ne zna koliko bi im bilo potrebno sredstava za mirovinu. Možda je najzapanjujuće otkriće da si 56% Amerikanaca uopće ne može priuštiti da štedi za starost! Rezultati ankete ukazuju da su Amerikanci na početku ozbiljne mirovinske krize. Amerikanci ne znaju kako se pripremiti za suton života a mnogi na to niti ne pomišljaju budući da se bore sastaviti kraj sa krajem.
Iz svega prethodnoga može se izvući samo jedna preporuka: počnite planirati osiguravanje sredstava za svoju mirovinu ili će vas pomesti mirovinski tsunami!
[cijeli tekst..]
17.04.2011.
Starenje stanovništva je globalni trend do sada nepoznat i nezabilježen u povijesti ljudskog roda. Ovaj efekt će imati duboki utjecaj na mnoge aspekte života kao što je ekonomski rast, štednja, ulaganja, potrošnja, tržište rada, životni stilovi, porezi, zdravstvena zaštita i mirovine. Starenje stanovništva posebno je uočljivo kod nas. Na sljedećoj tablici je prikazan udio stanovništva starijeg od 65 godina u našoj zemlji po godinama popisa stanovništva.
Godina Udio stanovništva RH starijeg od 65 godina (%) 1961 7,4 1971 9,6 1981 11,4 1991 11,6 2001 15,6
Starenje i produljenje životnog vijeka veliko je civilizacijsko dostignuće. Činjenica da ljudi žive dulje i općenito zdravije trijumf je napretka suvremene medicine i ekonomskog razvoja nad bolešću, faktora koji je kroz tisuće godina ograničavao trajanje životnog vijeka ljudi. No ovaj fenomen povlači za sobom mnoge izazove, od kojih je financiranje dugovječnosti samo jedan od mnogih. Produljenje životnog vijeka može značiti da javni mirovinski sustavi neće biti dovoljni za pokrivanje rizika dugovječnosti te da ljudi moraju posegnuti i vlastitim izvorima financiranja treće dobi. U svijetu su starijima na raspolaganju različite alternative financiranja mirnih umirovljeničkih dana. Jedan od takvih instrumenata je, posebno u SAD-u, takozvani obrnuti zajam (engl. Reverse mortgage).
Obrnuti zajam omogućava vlasniku kuće, stana ili druge nekretnine da dobije jednokratni novčani iznos ili niz obročnih novčanih isplata ovisno o vrijednosti svoje nekretnine. Za razliku od tradicionalnog hipotekarnog zajma ovdje nema uplata mjesečnih obročnih plaćanja tako da prihod vlasnika nekretnine odnosno njegovo odsustvo ovdje nije od značaja. Zajam je osiguran samom vrijednošću nekretnine i ne mora se isplatiti sve dok zajmoprimac ne umre ili se odseli iz nekretnine. Za ljude starije od 62 godine sa malim stalnim prihodom obrnuti zajam bi mogao biti jedini način koji bi im osiguravao da ostanu u svojim domovima. Naravno, ova pogodnost ima svoju cijenu koja nije tako mala. Treba platiti naknade obrade samoga zajma, troškove vezane za prijenos vlasništva te premiju osiguranja zajma. Ovi troškovi se u SAD-u kreću u rasponu od 6-10% od iznosa zajma.
Ako si netko može priuštiti otplatu tradicionalnog hipotekarnog zajma onda mu je to svakako povoljnije rješenje od podizanja obrnutog zajma. No tipično, starije osobe nemaju sredstva koja bi im omogućavala servisiranje hipotekarnog zajma. Treba kazati da financijske institucije koje se bave ovakvim poslom preuzimaju rizik budući da s jedne strane vrijednost nekretnine može značajno pasti dok s druge strane vlasnici imovine mogu poživjeti znatno dulje od njihovog očekivanja.
Govoreći jezikom financijaša ugovor o obrnutom zajmu trajno fiksira vrijednost kuće i kao takav predstavlja put opciju. U isto vrijeme ovaj ugovor efektivno predstavlja ugovor o osiguranju doživotne rente te pruža ugovaratelju zaštitu od dugovječnosti.
Obrnuti zajam može se koristiti u različite svrhe. Dobiveni jednokratni iznos zajma koristi se za konačnu isplatu i zatvaranje hipotekarnog zajma za kuću a ostatak može poslužiti za premošćivanje financijskog jaza dok se ne aktivira novi izvor dohotka kao što je, recimo, mirovina. Neki ga koriste za popravljanje kvalitete življenja.
No ne treba smetnuti s uma da prerano ili neoprezno korištenje ove financijske alternative može rezultirati potpunim iscrpljivanjem vlastitih financijskih potencijala što stariju osobu može dovesti u bezizlaznu situaciju.
[cijeli tekst..]
14.04.2011.
Sa svih strana smo bombardirani informacijama o teškoćama i crnim perspektivama budućih umirovljenika. Dobra vremena, ako ih je uopće bilo, očito su za nama. U mirovinske fondove ukrcalo se toliko prekobrojnih da taj brod mora potonuti. Ono što mlađim generacijama preostaje je da se počnu sami brinuti o vlastitom financiranju prihoda u starosti. No nije ovo samo naš problem. Financiranje mirovina je još veći problem u razvijenim zemljama gdje je jaz između mirovina i plaća nešto manji.
Tako usprkos sumornim upozorenjima financijskih savjetnika, rodbine i države, većina Amerikanaca još uvijek ne štedi ni približno dovoljno novaca potrebnih za osiguranje dostojanstvenog umirovljeničkog života, i što je gore, većina uopće nema nikakvu ideju koliko točno bi trebali uštedjeti kada bi odmah počeli štedjeti za stare dane. Ova otrežnjavajuća istina rezultat je tradicionalne ankete kojom se testira povjerenje američkih zaposlenika u mirovinski sustav. Ljudi su počeli shvaćati da se situacija promijenila i u skladu s time su se počela mijenjati njihova očekivanja u vezi s umirovljenjem. No nažalost, anketa je pokazala da ljudi nisu promijenili svoje ponašanje!
Prema rezultatima istraživanja koje je provedeno na 1260 ispitanika više od polovice njih izjavilo je da nisu sigurni da će si moći priuštiti mirovinu kakvu žele. Jedan od osnovnih razloga njihovog pesimizma leži u činjenici da daleko premalo radnika sada štedi za mirovinu. Danas, većina Amerikanaca može očekivati da u mirovini provede u prosjeku oko 20 godina i da će se ova brojka kontinuirano povećavati dok će u isto vrijeme nastaviti rasti troškovi života i medicinske skrbi.
Najpreplašeniji sumornim perspektivama su oni koji imaju manje od 25000 dolara na bankovnom računu. Oni smatraju da ć zapravo morati raditi cijeli život i da ustvari za njih i neće postojati umirovljenje. Tako je 74% radnika izjavilo da očekuju da će morati zarađivati i u mirovini budući da im prihod od mirovine neće biti dovoljan. No čak i oni koji već sada imaju na računima više od 100000 dolara neće biti u mogućnosti održati sadašnji životni standard i u mirovini. Ukupno 70% svih radnika je izjavilo da su već sada u zaostatku sa ostvarivanjem planirane štednje za mirovinu. No najveći problem ostaje i nadalje da većina, usprkos izraženog pesimizma ništa ne poduzima da se stanje promijeni.
Kada je u Americi ovako što tek da radimo mi? Za početak, ovdje i sada, treba pritiskati sve mjerodavne da neodložno pristupe reviziji mirovinskog sustava. To trebaju prije svega raditi mladi koji imaju dovoljno energije i izdržljivosti jer njihova je budućnost u pitanju. Za starije je nažalost već kasno.
[cijeli tekst..]
05.04.2011. Prema američkom indeksu rizika umirovljenja ( the National Retirement Risk Indeks), koji mjeri udio radno sposobnih članova domaćinstava koji su u opasnosti da ne budu u stanju održati njihov životni standard prije umirovljenja, umirovljenička sudbina budućih umirovljenika čini se manje optimističkom i veselom od one sadašnjih umirovljenika. Evo nekih podataka:
51% domaćinstava su u opasnosti da ne budu u stanju održati svoj standard po umirovljenju. Uključivši u indeks eksplicitne troškove zdravstvene skrbi vrijednost indeksa penje se na 61%. Uključe li se u indeks i troškovi osiguranja dugoročne njege vrijednost indeksa iznosi 65%.
Prema potonjem, 2 od 3 osobe u dobi između 35-te i 65-te godine u opasnosti su da ne budu u stanju održati njihov životni standard po umirovljenju.
No najveći problem je u tome što većina ljudi živi od danas do sutra, od plaće do plaće i ne misli na probleme koji ih čekaju u budućnosti. Američka zvona zvone, a naša?
[cijeli tekst..]
18.03.2011.
Svima je poznato da najveći teret skrbi za stare, nemoćne i bolesne podnose obitelji. Svaki slučaj priča je za sebe i samo članovi najuže obitelji znaju što su sve podnijeli da bi oni o kojima su se oni skrbili imali koliko toliko dostojan život. Naša javnost nije previše senzibilizirana za ovakve teme a trebala bi biti budući da se s ovim problemima susreće dobar dio naše populacije. U nedostatku domaćih podataka dobar pokazatelj mogu biti neka strana iskustva.
U zadnjih nekoliko dekada više pogubnih trendova razvilo se unutar američkih obitelji. Najznačajniji je onaj da se od sve više amerikanaca tražilo da na neki način žrtvuju svoje vlastite živote brinući se za druge. Prema procjeni National Family Caregivers Association preko 50 milona amerikanaca osiguravalo je neku vrstu skrbi za rođake ili prijatelje. Od toga broja, gotovo polovina, odnosno njih 25 miliona, pružalo je kontinuiranu skrb teško oboljelim ili nemoćnim članovima obitelji u višegodišnjem trajanju. Prema rezultatima istraživanja koje je proveo MetLife, jedan od najvećih američkih osiguratelja, prosječno trajanje skrbi iznosilo je 8 godina. Najveći broj obiteljskih skrbnika su odrasla djeca, najčešće kćeri, koje se brinu o nemoćnim ili dementnim roditeljima.
Ovaj fenomen nije isključiva posebnost Amerike. Rezultati popisa stanovništva Velike Britanije iz 2001. godine pokazuju da je u Engleskoj i Welsu u poslove pružanja skrbi za svoje voljene uključeno preko 5,2 miliona članova obitelji, što predstavlja 10% od ukupne populacije.
No bez obzira na ulogu koju članovi obitelji imaju u pružanju skrbi oni su sve više izloženi takozvanom skrbničkom stresu. Uzroci ovom fenomenu su višestruki, od demografskih, tehnoloških, ekonomskih do socioloških. Pogledajmo demografski uzrok. Kako se produljuje prosječni životni vijek zahvaljujući boljoj medicinskoj zaštiti tako se povećava i broj kroničnih bolesti poput demencije, dijabetesa, bolesti srca i raka.Više bolesti znači prevagu simptoma koji umanjuju sposobnost obavljanja svakodnevnih funkcija starijih osoba. Što su stariji nemoćniji to je veća njihova potreba za tuđom pomoći, to jest pomoći obitelji. Sigurno ste u obitelji imali slučajeve da su vaši supružnici ili roditelji imali povišeni krvni pritisak i recimo dijabetes te doživjeli manji moždani udar koji je rezultirao problemima s vidom tako da ovi više nisu bili u stanju voziti auto. Članovi obitelji su morali preuzeti ulogu vozača. Ako su pri tome članovi obitelji bili u radnom odnosu to je stvaralo značajan pritisak na njih i organizaciju života njihovih obitelji.
[cijeli tekst..]
11.03.2011. U Njemačkoj je tokom 2009. godine provedeno interesantno istraživanje. Ispitivači su pitali ljude kako se nose sa svojim godinama. Oni koji su bili zadovoljni sa svojim godinama živjeli su u prosjeku 2 godine dulje od onih koji su se mučili sa svojim godinama odnosno životnom dobi.
Autori studije, psiholozi sa North Carolina State Universitiyja, zaključili su da je prihvaćanje starenja, za razliku od ne prihvaćanja, povezano sa zdravijim ponašanjima. Kako ljudi stare tako se nastoje uspoređivati sa samim sobom kada su bili mlađi, što naravno rezultira stanovitim razočaranjem.
Umjesto toga treba se uspoređivati sa svojim suvremenicima od kojih će mnogi biti u lošijoj situaciji ali će biti i onih koji mogu poslužiti za primjer.
[cijeli tekst..]
15.02.2011.
Svugdje u svijetu, pa tako i kod nas, vode se rasprave o uspostavljanju takvog mirovinskog osiguranja koje bi s jedne strane trebalo osigurati starijima financijsku sigurnost nakon umirovljenja a koje s druge strane ne bi predstavljalo preteški teret za nacionalnu ekonomiju.
Naravno, zemlje koje su bogatije mogu si dopustiti luksuz da na tanane odvaguju alternativna rješenja dok one nerazvijenije i nemaju što čekati. Evo prosudite i sami što mi čekamo sa novom mirovinskom reformom. Koncem siječnja ove godine Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donijela je Odluku o zajamčenom prinosu obveznih mirovinskih fondova za 2010. godinu. Citiram članak. 2 predmetne Odluke:
„Zajamčeni prinos obveznih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj za 2010. godinu iznosi -4,8984%“.
Ne nije štamparska greška, prinos je precizno negativan na četiri decimale! Recite mi može li se pronaći čovjek, osim u Vrapču, koji bi dragovoljno pristao na takvu jamčevinu. Znam samo jednoga koji nam je nešto jamčio pa sada sjedi u Salzburgu u zatvoru.
Naša mirovina naš je život a za njega se treba boriti svim (demokratskim) sredstvima koja su nam na raspolaganju! Stoga treba tražiti novu reformu mirovinskog sustava sada i odmah.
[cijeli tekst..]
09.02.2011. Austrijski mirovinski fondovi ostvarili su prosječno 6,6% prinosa na ulaganja u 2010. godini. Time su doveli dugoročni prosjek na razinu od gotovo 6%. Imovina 17 austrijskih mirovinskih fondova koncem 2010. godine iznosila je 14,8 milijardi eura.
U prosjeku je ulaganje u vlasničke vrijednosne papire iznosilo 30% dok je prosječno izlaganje državnim obveznicama bilo 45%. Sljedećih 10-12% bilo je uloženo u korporacijske obveznice, 7-8% u alternativna ulaganja a ostatak je držan u novcu. Alternativna ulaganja su obuhvaćala privatne dioničke fondove, hedž fondove i nekretninske fondove.
Austrijski mirovinski fondovi pokazuju tendenciju diverzifikacije svojih portfelja gledajući prema zemljama kao što su Bangladeš, Indonezija, Koreja, Meksiko, Nigerija , Pakistan, Filipini, Turska i Vijetnam.
[cijeli tekst..]
21.01.2011.
Prema rezultatima istraživanje koje je proveo MetallRente fond, za račun mirovinskog fonda Njemačke metalne industrije, uplate u mirovinske fondove mladih radnika su preniske i rijetko se povećavaju tijekom vremena.
Istraživanje je pokazalo da jedna trećina radnika, mlađih od 29 godina, uplaćuje manje od 320 eura u zaposlenički mirovinski sustav, dok 13% svih sudionika plaća samo minimalni iznos. Nadalje, samo 4% članova mlađih od 19 godina i 8% od ukupnog broja članova povisuje svoje doprinose tijekom vremena.
Prema riječima vodstva MetallRente fonda, utvrđeni trend daje mladim ljudima iluziju da stvaraju pričuvu za mirovinu dok je u stvarnosti njihova štednja nedovoljna. Istraživanje je zaključilo da su mladi općenito spremni da štede za mirovinu ali su isto tako previše samouvjereni kada je u pitanju njihovo poznavanje ove problematike i njihovih nastojanja glede štednje.
Isto tako, fond smatra da fokusiranje njemačke vlade na poreznim poticajima za dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje neće pomoći u stvaranju dovoljnih dodatnih mirovinskih sredstava bez snažnog zaposleničkog mirovinskog stupa. Oni smatraju da bi se iste poticajne mjere trebale koristiti na svim mirovinskim razinama. Poručuju, da bi svi poslodavci koji su aktivni na polju zaposleničkih mirovina trebali više poraditi na informiranju i educiranju te utjecati na mlađe zaposlenike da započnu sa adekvatnim uplatama u svoje mirovinske programe.
[cijeli tekst..]
|
As Croatian Insurance Expert Witness and Certified Actuary I provide services in all disputable issues related to the actuarial and insurance matters.
Particularly, I can assist plaintiff in court cases settlement such as claims for the loss of future income or lump sum calculation.
CONTACT
Očekivano trajanje života |
