U novije doba prosječno trajanje života u mnogim razvijenim zemljama raste po većoj stopi od one očekivane što ima ozbiljne posljedice po buduće obveze glede mirovina. Dulji životni vijek znači dulje uživanje mirovina, koje moraju biti financijski osigurane.

Kada mirovinsko osiguravajuće društvo procjenjuje svoj rizik dugovječnosti ono zapravo procjenjuje utjecaj faktora poput spola, zdravstvenog stanja i pušačkih navika svojih osiguranika. Ali, jedan faktor se do sada zanemarivao a to je mjesec rođenja osiguranika. Iznenađujuće je da podatak o mjesecu u kojem je osoba rođena može biti važan pokazatelj o tome koliko dugo će ona živjet. K tome podatak o datumu rođenja je uvijek pri ruci.

Ovo je potkrijepljeno najnovijim istraživanjem koje je proveo Swiss Re, jedan od najvećih svjetskih reosiguratelja, istražujući 220000 osiguranih osoba iz Njemačke koje su preminule u razdoblju od 2004 do 2008 godine i mjereći jakost korelacije između mjeseca rođenja i dobi u kojoj su one umrle.

Podaci pokazuju da osobe rođene na jesen i zimi naginju duljem životu od onih rođenih u proljetnim i ljetnim mjesecima. Interesantno je do kojih se odgovora došlo na pitanje što stoji iza ovog fenomena. Djeca rođena u proljetnim i ljetnim mjesecima sredine prošlog stoljeća bila su značajno lakša od onih rođenih na jesen i zimi. Naime, niska težina pri rođenju povezana je s povećanom osjetljivošću na pobolijevanje kasnije u životu. Detaljnija analiza pokazuje da oni rođeni na proljeće pokazuju veće stope smrtnosti uzrokovane bolestima srca, moždanog udara i raka želuca.

Kao i uvijek, stvari nisu baš tako jednostavne. Poznavanje utjecaja mjeseca rođenja na dugovječnost je samo jedan od faktora, no tu su i utjecaji faktora koji su, za sada, nama nepoznati. Stoga je predviđanje trajanja budućeg života još uvijek više umijeće nego li znanost.

[cijeli tekst..]

Svijet je ušao u novu ekonomsku normalu koja je karakterizirana malim plaćama, nesigurnim zaposlenjem i sve većim pritiskom na mirovinske sustave. Sve bi ovo moglo imati značajne posljedice na buduće mirovne mnogih zaposlenika. Američka konzultantska kuća AON objavila je analizu koja otkriva da je zbog ovakvih trendova generacija Y (to su oni sada u dobi između 18 i 30 godina) posebno rizična usprkos tome što pred sobom ima najviše vremena za štednju.

Uslijed nedovoljnog sudjelovanja u mirovinskim programima sa definiranim doprinosima, niskih stopa štednje i visokih stopa podizanja gotovine, osam od deset radnika iz generacije Y neće moći zadovoljiti svoje financijske potrebe tijekom umirovljenja ako značajno ne povećaju svoju štednji i ulagačko ponašanje. Prema njihovim procjenama, nakon uključivanja očekivane inflacije, radnici generacije Y bi trebali imati na svojim mirovinskim osobnim računima iznos koji bi trebao odgovarati devetnaestostrukom iznosu zadnje plaće, da bi održali u mirovini sadašnji životni standard. AON-ovo istraživanje pokazuje da su zaposlenici ove generacije na putu da akumuliraju svega dvanaestostruki iznos, što znači da im nedostaje jedna trećina potrebnog iznosa. Situacija je puno gora za radnike koji nisu uključeni u mirovinske programe svojih poslodavaca.

Možda će se nekome učiniti čudnim što pišući o mirovinskoj problematici govorim o stranim iskustvima a ne domaćima. No razlog tome više je nego trivijalan. U svijetu se tome pristupa ozbiljno i postoje dovoljni statistički podaci da bi se mogli izvući zaključci o mirovinskim trendovima. Budući da je svijet u velikoj mjeri globaliziran, ovi trendovi će imati veliki utjecaj i na naš život bez obzira prihvatili mi to ili ne. Najbolji dokaz tome je naše ponašanje u tekućoj svjetskoj krizi. Najprije nas je premijer ubjeđivao da ona nema nikakve veze sa nama i da mi stojimo super da bi nedugo nakon toga izrekao famoznu izjavu „da smo u banani“.

Da, mi smo u banani ali on nije. On se osigurao za svoje umirovljeničke dane. I iz ovoga moramo izvući pouku. Naša buduća mirovina naš je život, a za život se treba boriti. Kada to shvatimo naša borba će dobiti čvrste temelje za djelovanje i na osobnom i na društvenom planu.

[cijeli tekst..]

Industrija nekretnina dovela je u pitanje staru maksimu da je ulaganje u nekretnine dobra zaštita od inflacije. Na proslavi petnaeste godišnjice udruženja nizozemskih institucionalnih ulagača u nekretnine rečeno je da nekretnine nude prednosti diversifikacije portfelja i relativno visok i stabilan novčani prinos. No, dugoročno ulaganje u nekretnine ne predstavlja jako dobru zaštitu od inflacije.

Nizozemski mirovinski fondovi u prosjeku alociraju oko 10% svoje imovine u nekretnine i najčešće to opravdavaju tvrdnjom da je to potrebno zbog zaštite portfelja od inflacije. Ipak, prema, njima, stvarni rezultat je razočaravajući.

Naime, premda prihod od iznajmljivanja nekretnine raste s inflacijom sama vrijednost imovine ne raste s porastom inflacije. Tipičan primjer koji potkrepljuje prethodne tvrdnje nalazi se u novijim kretanjima na američkom tržištu gdje je vrijednost nekretnina naglo pala usprkos inflaciji.

Idealno, nekretnine bi trebale osigurati pozitivan i stabilan povrat i u lošim i u dobrim vremenima, dobru likvidnost i osiguranje od inflacije. Prema riječima profesora Van Goola sa Sveučilišta u Amsterdamu, direktno ulaganje u nekretnine ima najbolje karakteristike glede niske korelacije sa drugim klasama imovine i povrat na ulaganje koji nije spektakularan ali je stabilan. Ono pomaže u izglađivanju šokova koji su posljedica volatilnosti ostalih klasa imovine.

[cijeli tekst..]